(Za potpuni doživljaj slušati pjesmu Caruso tijekom čitanja)                 

                 *

Te voglio bene assaie,ma tanto tanto bene sai

e una catena ormai che scioglie il sangue dint'e vene sai...

Tamo,gdje se kapi kiše ljeskaju pod svijetlom ulične svjetiljke i gdje vjetar struji kroz naše prste...

Na staroj ulici,više stoljeća starog grada,

zagrlio si djevojku iako niste plakali,ali ste htijeli

i glas nije bio potreban.

I sada te volim,tako te volim.

Kada osjetim kišu i čujem nadolazeće vlakove

pomislim na noći koje smo djelili

ali ta kiša pere ulice moga grada a vlakovi idu dalje

Osjetiš li bol u ponekim notama?

Nije li slatka čak i smrt uz dodir vječne ljubavi...?

Nedostaju mi tvoje oči,verdi come il mare,

u svakoj tvojoj suzi,utapam se tisuću i jedan put,umirem i oživljavam...

I sada te volim,tako te volim.

Potenza della lirica,dove ogni dramma e un falso,

con un' po di trucco e con la mimica,puoi diventare un altro.

Ali tvoje oči koje me gledaju,cosi vicini e veri,

zaboravim sve,ali baš sve,osim toga koliko te volim.

Uz njih,sve ostalo gubi vrijednost...

Osvreš li se,shvatit ćeš da je život poput bijelog traga pjene na vodi,

nestaju u pogledu...

I sada te volim,tako  te volim.

                 *

Okus krvi i čokolade,

a sve tako kratko,

tako prolazno.

Zato ti predajem sve zagrljaje i sve "Volim te",

sve suze radosnice i sve dodire,

svo zelenilo mojih očiju utapam u zelenilu tvojih očiju,

sebe utapam u tebi,

tebe u meni.

I jednom kada se poput vala razlijem u kraj

i poput morske pjene utihnem,

znat ću da je bilo dobro....

...jer tebe sam voljela.

 Te voglio bene assaie,ma tanto tanto bene sai,

e una catena ormai che scioglie il sangue dint'e vene sai...